Stara ljubav zaborava nema. Kada sam bio mali
na Mondijalima sam navijao za Brazilce i Engleze, i za našu
reprezentaciju, naravno. Ništa se nije promenilo ni sada. Uvek kada igraju prethodno
spomenute selekcije, srce mi kuca za njih. U poslednje vreme
navijanje mi oklakšava naša reprezentacija koja sve teže i teže pronalazi put
do smotre najboljih selekcija planete. Brazilci, domaćini Mondijala imaju više
nego realne šanse da stignu do eliminacione faze, a šanse Engleza su posle
poraza od Italjana i Urugvajaca u domenu naučne fantastike. Nada umire
poslednja, ali zaista je teško poverovati da će Italijani pobediti i Kostariku
i Urugvaj, a da Gordi Albion deklasira Kostariku, pa se provuče na gol razliku. Što se kaže lopta je okrugla, ali izgleda da ipak nije! Dok оbјаvljujem ovaj tekst, upravo
je završena utakmica Kostarika – Italija. Dobila je Kostarika sa 1:0 i izborila plasman
u nokaut fazu. Da je ovo neko prognozirao pre početka šampionata, rekli bi
da je lud. Što se mene tiče, Kostarika je zaslužila epitet selekcije – junaka Mondijala
bez obzira na to dokle će dogurati i ko će biti šampion. Svaka čast momci,
pokazali ste svima zašto je fudbal najvažnija sporedna stvar na svetu. Alal vam
vera!
Svi koji već godinama unazad prate fudbal slažu
se u oceni da Englezi odavno nisu igrali toliko dobro i lepo. Mogli su da
dobiju i Italijane i Urugvajce, ali nisu bili miljenici fortune. Protiv
Italijana ih je nokautirao Baloteli, a Suarez ih je uništio protiv Urugvaja.
Igrač Liverpula se posle meča radovao, kao da je pobedio ozloglašenu SS diviziju
a ne momke sa kojima se do juče borio za titulu.
Posle devet utakmica na Mondijalu, mrežu je
zatresao i jedan od najboljih napadača planete Vejn Runi. Ova vest sigurno i ne
bi privukla toliku pažnju da nekoliko sati pre meča, portali nisu objavili da
je uplaćeno više od 10 miliona funti da će Runi biti strelac. Nema nikakve
dileme da će specijalni tim FIFA, koji je stigao u Brazil da prati dešavanja na
utakmicama u smislu nameštenja, malo pročešljati i ovaj meč.
Dok sam pomno pratio Mondijal pojavila se vest
od koje su mi krenule suze radosnice. U nenajavljenu posetu Beogradu, stigao je
Toni Bler. Privatnim avionom. Sećate se Tonija Blera. To je ona „očinska figura“
koja ja za vreme NATO agresije na Srbiju, u cilju uvođenja demokratije,
tražio da ne ostane kamen na kamen u našoj zemlji. Pored toga nije mu bilo teško da
gotovo svake večeri putem TV ekrana, iz neke lepo uređene sobe ili kancelarije
poruči nama Srbima „We will hit You hard“. A sve kako bi nas opametio, u skladu
sa nazivom akcije „Milosrdni anđeo“. U
međuvremenu, taj divni Bler osnovao je agenciju za lobiranje. Jedno vreme nije
dolazio kod nas što me ja „rastuživalo“, jer da njega nije bilo sada ne bi smo
živeli ovako lepo... Sada je došao ponovo. Ja nemam nikakvu dilemu da je kao
„dobročinitelj“ došao da pomogne. Nasmejan, veseo...
Nikada se nećemo opametiti! Umesto da mu kažemo hvala gospodine Luciferu, niste dobro došli i nemamo potrebu da vas
primamo, pogotovo što ste došli „nenajavljeni“. Ljudi moji, obratite pažnju na njegovo
lice dok se smeje. Znam da ću zvučati paranoično, ali on mi je oličenje đavola
u ljudskom telu. Što bi rekla Ana Nikolić u svom hitu „Đavo je opet došao po
svoje“....Ali tabloidi u Srbiji ne misle tako. Pojedini su se čak drznuli da
kao važnu vest objave da će Bler da lobira za Srbiju. Užas, užasa...
I dok sam se nervirao oko posete Tonija Blera,
nova uzbuđenja na našoj sceni. Dragan Džajić je odlučio da napusti Crvenu
zvezdu, posle sezone u kojoj su crveno-beli prekinuli dominaciju večitog rivala
i stigli do titule. Doduše, ostali su bez Evrope, jer UEFA više nije želela da
toleriše način finansijskog poslovanja našeg kluba. Postavlja se pitanje
da li su Džajić i njegov šurak Miodrag Zečević, inače generalni sekretar
kluba, koji je takođe podneo ostavku,
jedini krivci za tešku situaciju. Svi ostali su zadržali pozicije, a stiglo je i pojačanje
u vidu Zvezdana Terzića. Čovek za kojim je svojevremeno bila raspisana
poternica i koji se uspešno krio od pravosudnih organa (veruje se u Crnoj Gori),
sada je ponovo alfa i omega na našoj fudbalskoj sceni. Vodi OFK Beograd, vodi
Zajednicu prvoligaša, a sada će kao generalni sekretar pomoći i Crvenoj zvezdi
da se vrati na staze slave. Doduše, pre imenovanja, Terza je rekao da ne može
da zamisli Zvezdu bez Džaje, ali...
- Mogu da kažem da mi je izuzetno žao što dolazim u Crvenu zvezdu u danu
kada moj dečački idol odlazi iz nje. Ja sam obavio jedan dugačak razgovor sa
njim i rekao mu da ne vidim sebe u Crvenoj zvezdi bez Dragana Džajića. U kojoj
funkciji, ne znam, ali jednostavno Dragan Džajić je potreban Crvenoj zvezdi.
Njegov savet će mi uvek biti potreban i nadam se da će biti tu da mi pomogne.
Ja bih voleo da ostane bar kao savetnik...", rekao je
Terzić odmah posle imenovanja na mesto v. d. generalnog sekretara.
Ma ja mislim
da je i to previše za legendu našeg fudbala i čoveka koji je od Zvezde napravio
instituciju, brend. Za početak mogao bi da bude neki viši referent ili
ekonom...
Da čovek ne
poveruje!
Malo mi je
laknulo kada sam shvatio da nismo mi baš najgori. Treća utakmica finalne serije
plej-ofa u košarci između Partizana i Zvezde je odigrana. Što je sjajna vest. Mojoj
“radosti” nije bilo kraja kada sam video da je Galatasaraj odbio da izađe na
teren u odlučujućem sedmom meču, pa je titula pripala Fenerbahčeu u Turskoj.
Bar malo da mi nismo u centru pažnje.
A “glupi”
Španci odigrali prvi meč. Barsa slavila u Madridu protiv Reala. Spektakl
košarkaški. Utakmica za sladokusce. Pune tribine, bez incidenata. Kakvi čudni ljudi!? Umesto da se
biju po terenu, da na kraju igraju basket tri na tri, oni igraju košarku. Svašta!
Što bi rekao jedan moj prijatelj,oni su miljama iza nas. Kako?
-Pa kod njih
je još uvek sve u redu.
Нема коментара:
Постави коментар