Entoni Čarls Linton Bler, rođen je 6. maja
1953. godine u škotskom Edinburgu. Zahvaljući ocu Leu, koji je bio advokat i u
jednom trenutku kandidat za britanski parlament, detinjstvo je proveo u
industrijom gradiću Daramu u Engleskoj. S obzirom da mu je otac bio uzor, Toni
je počeo da se bavi politikom, pa je 1997. godine kao predsednik Laburističke
partije postao premijer Velike Britanije. Najmlađi u istoriji. Malo je poznato
da je Bler voleo umetnost, glumu i muziku. Kao student bio je pevač rok grupe
Ugly Rumours (vidi link).
Pre nego što je postao premijer, Bler je dugo
radio kao advokat. Bio je specijalista za radno i industrijsko pravo. Stigao je
i da se oženi sa koleginicom Čeri But. Tri godine posle ženidbe Bler ulazi u
parlament kao zastupnik Laburističke partije i snovi polako kreću da se
ostvaruju. Godine 1994. posle iznenadne smrti Džona Smita, Bler postaje
predsednik partije, a tri godine kasnije i premijer pošto je na izborima
pobedio Džona Mejdžora. Ovde se otprilike završava romansirana biografija
čoveka koji će ostati upamćen, kao potrčko Bila Klitona i Džordža Buša. Kao čovek koji nije imao svoje
ja! Kao čovek koji je sve što je radio, radio tako što se pre toga konsultovao
sa velikim prijateljima iz SAD. Nije imao dilemu na pitanje da li treba uleteti
sa vojskom u Irak da bi se srušio Sadam Husein i da bi se otklonila opasnost od
oružja za masovno uništenje (šta god to bilo) iako isto nikada nije nađeno. Bio
je siguran da demokratiju u Srbiji mogu doneti samo vazdušni napadi i bezdušno
bombardovanje zemlje koja je bila saveznik Velike Britanije i SAD, u Prvom i
Drugom svetskom ratu. Da bi shvatili šta je demoktratija, Bler nam je preko
ministra odbrane Džordža Robertsona svakog dana slao poruku će nas udariti jako
i da kamen na kamenu neće ostati.
Mesto premijera je napustio 2007. godine, a
posle malog odmora od vođenja Ujedinjenog Kraljevstva, koje je u njegovo vreme
pratila ratoborna politika, odlučio je da postane konsultant. Formirao je lobističku grupu pod inventivnim nazivom "Bler i prijatelji". Prijatelji iz SAD
ga naravno nisu ostavili na cedilu. Pa toliko je bio poslušan da bi to stvarno
bilo nekorektno. Pružili su mu podršku, na najbolji mogući način. Prvo je
proglašen za dobrotvora godine u jednom američkom časopisu, a pre nekoliko dana
je takođe iz američke organizacije – Spasimo decu (Save the Children) dobio
nagradu kao prvi spasilac?! Od ove odluke odmah su se ogradili ogranci ove
organizacije širom planete, kao i mnogi političari u Velikoj Britaniji.
Da nije strašno bilo bi smešno. Kakav atak na
inteligenciju. Da li je moguće da Toniju Bleru neko može da dodeli nagradu za
spasavanje dece. Čoveku koji je sa osmehom na licu pratio surove napade na Irak
i Srbiju. Pričao o sjajnim uspesima akcije „Milosrdni anđeo“, u kojoj su NATO
sile igrale video igricu u cilju da nas bace na kolena uz alibi da nam donose
demokratiju i bolji život. Da mu je obraz kao đon, Bler je pokazao 19. juna
2014. godine kada je „nenajavljen“ stigao u Beograd sa ponudom čelnicima Srbije
da im pomogne na putu evropskih integracija. Detalji ovih razgovora su ostali
tajna, ali se iskreno nadam da smo se uljudno zahvalili Bleru na ponudi i
zamolili ga da napusti Srbiju za koju je smatrao da treba primeniti taktiku da
ne ostane kamen na kamenu. O deci tada nije pričao.
Ali je u međuvremenu, postao savetnik albanskog premijera Edi Rama. Ko zna, možda mu je baš Bler rekao da ne bi bilo loše da se lansira dron na stadionu Partizana. Novo krvoproliće, bi moglo da skrene pažnju sa dolaska Vladimira Putina u Beograd. Pa ne bi to Bleru palo na pamet. U ovom slučaju, ja verujem u pesmu Slobe Bajića - Na obraz je tvoj (vidi link).
Šta će nam neprijatelji, ako nam je Bler
prijatelj!