понедељак, 30. јун 2014.

Pažljivo ližite



Dosta vam je  fudbala. Smara vas zelena trava i momci koji se bore za titulu šampiona planete. Odlučili ste da pogledate neki film, a na našim mnogobrojnim TV kanalima ima ih mnogo i baš su dobri. Ali naoružajte se strpljenjem. Za razliku od fudbala gde nema reklama, ovde ih ima koliko hoćete. U jednom trenutku zaboravite i šta ste gledali. Pazite samo da ne utonete u san. Ali, nema veze s obzirom da su stručnjaci koji prave promociju za pojedine proizvode dostigli nivo da jednostavno ne verujete šta gledate.

Sladoled. Svi ga volimo. Posebno smo bili zaljubljeni u ovaj proizvod kada smo bili deca. Ali sada je to potpuno drugačije, bar sa aspekta marketinških stručnjaka. Reklame za sladoled uglavnom počinju sa sloganom pažljivo ližite. Istovremeno, da bi TV reklama imala što jači odjek, na bilbordima po gradu postavite dve super ribe uglavnom polugole. Ako vam to nije dovoljno, stižu novi bilbordi u kojima devojka gleda u sladoled na štapiću kao na osvarenje svojih najvećih seksualnih fantazija. Imamo i porodični sladoled. E za to nam je potrebna dobra žurka i mnogo para. Momci i devojke na nekom balu, druže se, đuskaju, uživaju. A onda se jedna od devojaka povuče u sobu. Valjda je usamljena pomislih ja. Ali nije. Stiže tip sa porodičnim sladoledom. Ona prebacuju nogu preko noge kao Šeron Ston u filmu „Niske strasti“ a on pada na kolena ispred nje sa sve sladoledom. Brate mili, pa sladoled najviše vole deca. Imali neko normalan i sposoban da napravi reklamu za jedan divan proizvod. Ovako uskoro možemo da očekujemo da deca i pored sve slatkosti neće jesti sladoled jer će im se zgaditi, s obzirom da nisu dostigli nivo da imaju seksualne fantazije. Ja se u poslednje vreme plašim da kupim rumenka. Sve vreme razmišljam kako će regovati teta ispred frižidera. Da ne skoči na mene...

Ako ne volite sladoled tu su sokići, blago rečeno sumnjivog kvaliteta. Može „bući bući“, može „Džoji“. Reklama da se uplašiš. Klinac se trese uz poruku „protresi se uz mehuriće“. Gledanje ove reklame dovodi do pitanja ko je bre ovde lud. Klinac se trese dok drži flašicu soka, jer je uključen na veš mašinu, koju drži njegova baba. Brate mili, pa taj sok kupuju deca. Otkud znate da neko dete neće pokušati da se priključi na veš mašinu da oseti te vaše mehuriće koji dovode do ludila....


Ako hoćete na more, morate u Dis. To je naša velika radnja sa povoljnim cenama. Devojčica pita roditelje, da li će ove godine ići na more. Majka joj kaže da pita tatu. Tata kaže idemo pravac Dis, posle toga pravac more. Svaki mili dan gledam informacije u eksluzivnim cenama u Disu. Te paprika 100 dinara, te pašteta 40, te neko meso 300 dinara. Gledam i razmišljam, šta se snama desilo. Pre pet, šest godina su glavne reklame bile da uzimamo stambene kredite u bankama, a sada da štedimo na pašteti. Otišli smo u kur...
Ako neko i pomisli da grešim, pogledajte reklamu „Jednog dana rešio moj deda da mi kupi sve što meni treba“. Ima i nastavak ova reklama. Deda je uzeo kredit da kupi plišane lutke, trotinet, bicikl, kolače... Jasno, udaramo na penzionere jer niko drugi u ovoj držav ( ne računajući poštene građane koji su štedeći na toplom obroku i prevozu stekli milone) ne može ni da pomisli na kredit i pozajmice jer živi od danas do sutra. Da ne bude zabune. Nije penzionerima dobro. Oni su svoje pošteno zaradili ali s obzirom da u poslednje vreme penzija leže redovno eto prilike, da deda kupi sve što deci treba, na kredit, jer roditelji ne mogu. Strašno!


Vreme je posle svega za pivo i vraćanje na Mondijal. Lav – Jelen 1:0. Stručnjaci za marketing iz Lava su napravili toplju ljudsku priču. Ekipa je sa sela i mnogo se vole. Raduju se svaki put kada se vide, i tada se osećaju kapo lavovi. Nije im problem da prelaze i mnogo kilometara da bi se videli. Ekipa iz Jelena smorila za sve pare. Te koliko je hmelja potrošeno, te koliko ljudske snage, te koliko buradi, te koliko ljubavi... Reklame traje taman toliko da zaspete. Nikakvu energiju u poruku nema. Shvatili su to „jelenci“ brzo pa sada furaju neke klince koji piju ono pivo sa ukusima. Oš jagodu, oš limiun, a može i grejp.
Ako hoćete na more imali, nemali para samo nemojte u Bečiće. Tako sam shvatio reklamu u kojoj dvoje mladih žele da na rate odu na Rodos. Ćale im kaže šta fali Bečićima a oni ga isključe na mute kao na daljinskom. Čudi me da Crna Gora nije reagovala na ovu blago rečeno nekorektnu reklamu.
Ali nije sve tako crno. Taman kada sam hteo da zaspim pojavi se moja banka kojoj već godinama plaćam stambeni kredit. Ja u šoku. Da ne veruješ rođeni sve može. Šta god da pitaš može. A onda odeš tamo i pitaš može li, a oni umru od smeha.
I kada pomisliš da si u zoni sumraka, prebaciš na fudbal a tamo vrhunska reklama za „Adidas“ sa porukom All or Nothing.





Нема коментара:

Постави коментар