Dobro došli u zemlju košarke, ali nemojte da
dozvolite da nas uhvati euforija pa da doživimo stres kao tokom Evropskog
prvenstva u Beogradu 2005. godine. Tada smo verovali da smo moćni, da nam niko
ništa ne može, da je zlato rezervisano za nas. Tada je slogan glasio: Dobro
došli u zemlju košarke! Ostali smo bez četvrtfinala, doživeli smo težak udarac
od kojeg smo se dugo oporavljali. Ne treba da budemo ni skromni. Godina koja se
bliži kraju ostaće zlatnim slovima upisana u istoriji magične igre pod obručima.
(Pogledajte link i prisetite se divnih trenutaka tokom leta). Pored toga sve
što su ostvarili naši košarkaši i košarkašice daje nam za pravo da sanjamo lepe
snove uoči Nove godine, koja je od velikog značaja. Gotovo istorijskog.
Uoči Svetskog prvenstva u Španiji, dežurni
kritičari i mediji koji žive od sportskih neuspeha, jedva su čekali da počnu
utakmice, a pera su već našiljili. Šlag na tortu je stavljao Sale Đorđević.
Iako je preuzeo reprezentaciju u stravično teškom trenutku tvrdio je da ide po
medalju. Mogu da zamislim kako bi izgledale naslovne strane tabloidnih medija
da kojim slučajem nije uspeo. Razapeli bi ga bez imalo emocija. Odmah treba naglasiti
da je Sale sa svojim momcima napravio podvig u domenu naučne fantastike, u koji
su verovali samo utopisti, samo oni koji su godinama gledali Saleta kako pravi
čuda na košarkaškim terenima. Koliko smo euforični pokazuje podatak da je dosta
zaljubljenika u magičnu igru pod obručima, poverovalo da u velikom finalu može
da se ponovi Indijanapolis kada je naša selekcija pod dirigentskom palicom
Svetislava Pešića na pleća bacila američki Drim tim, a kasnije stigla do trona.
Sale Đorđević i košarkaši su dočekani kao heroji (vidi link).
Heroji naravno uvek idu dalje, napred. Već
sada su najavili da dogodine idu na Evropsko prvenstvo sa ciljem da stignu do
finala koje donosi mesto na Olimpijskim igrama. Kažu da sreća prati hrabre, ali
očigledno nije baš uvek tako. Srbija će u prvom krugu smotre najboljih
selekcija Starog kontinenta biti u „grupi smrti“. Za mesto u osmini finala
boriće se sa Francuskom, Španijom, Italijom, Turskom, Islandom i domaćinom ove
grupe Nemačkom. Sale je već osmislio taktiku. Naglasio je da krećemo od nule.
Poručio je da Svetsko prvenstvo moramo da zaboravimo.
-Nismo favoriti, ali verovatno niko ne sumnja
da na Evropsko prvenstvo idemo po medalju. Grupa je paklena, ali na muci se
poznaju junaci – rekao je Đorđević.
Ono što hrabri je činjenica da je ponovo
napravljen kult reprezentacije i porodična atmosfera, pa igrači jedva čekaju da
se pojave na pripremama. Iskusni Nenad Krstić koji je posle Španije najavio da
je završio karijeru u reprezentativnom dresu, ozbiljno se premišlja. U ime svih
ljubitelja basketa u Srbiji, apelujem na njega da ponovo krene u boj sa
drugarima iz reprezentacije. Lepši oproštaj od učešća na Olimpijskim igrama
sigurno ne bi mogao da zamisli. Kada je muška košarka u pitanju, godinu koja je
ostala iza nas sjajnim uspesima upotpunile su mlađe selekcije. Na Evropskim
prvenstvima su osvojene dve medalje. Na U20 bronza, na U18 srebro. Na Svetskom
prvenstvu za U17 stali smo na najniže pobedničko postolje.
Radovali smo se i uspesima ženskih selekcija.
Kojim uspesima, kada nismo osvojili ni jednu medalju, pitaće oni kritičari sa
početka teksta. Međutim, njima bih postavio pitanje kao što je to uradila
Marina Maljković po završetku Svetskog prvenstva.
-Nabrojte mi sfere u kojima je Srbija osma na
planeti pre nego što počnete da kritikujete naše rezultate.
Većina kritičara nije ni gledala Svetsko
prvenstvo jer su u pitanju zaboga žene, a oni samo prate muški sport. Tu su
pogrešili. Naše devojke su igrale sa toliko emocija i sa toliko žara da ih je
bilo milina gledati na terenu kao i u spotu koji najavljuje Mundobasket (vidi
link).
U četvrtfinalu su brutalno pokradene od
domaćina Mundobasketa selekcije Turske, inače bi možda sada pričali o medalji.
Devojke takođe očekuje Evropsko prvenstvo koje je kvalifikaciono za Olimpijske
igre. U grupi su sa Hrvatskom, Letonijom i Velikom Britanijom. Na prošlom su bile
četvrte. U slučaju da ponove uspeh bile bi u trci za mesto na Olimpijskim
igrama u Riu. Držimo im palčeve. Što se mlađih selekcija tiče, na Evropskom
prvenstvu U20 i U18 su osvojena najgora moguća – četvrta mesta. Međutim,
potencijal koji je prikazan na ovim takmičenjima daju nam za pravo da se već
ovog leta nadamo medaljama.
Bliži se Nova godina. Ambicije su velike,
želje i snovi usmereni ka Olimpijskim igrama u Brazilu. Ono što me posebno raduje
je činjenica da posle dužeg vremena basket tereni ne zvrje prazni. Ponovo se
čuje meni omiljeni zvuk kako narandžasta lopta udara u beton, odbija se od
obruča ili cepa mrežicu. Ne tako davno na basket terenima su se pravili
improvizovani tereni za tenis ili za mali fudbal. Klinci su dobili nove idole i
uzore. Krenuli su njihovim stopama.
Dobro došli u zemlju košarke!!!
Нема коментара:
Постави коментар