Ugodno nedeljno prepodne. Sunce
sija, Dunavski kej prepun lepih i mladih ljudi koji su iskoristili slobadan dan
da malo prošetaju pored reke, rekreiraju, prošetaju decu, nadišu svežeg
vazduha, prikupe pozitvnu energiju za narednih pet radnih dana u kojima će se
svako suočiti sa svojim problemima. I tako uživajući u Beogradu na vodi,
odlučih kao po običaju da kupim novine. Bolje da nisam. Na naslovnoj strani moje
omiljene novine, vest koja me je zabrinula. „Beograd na vodi“ je dobio konkurenciju. Investitor iz
Ujedinjenih Arapskih Emerita, Muhamed El Abar, odlučio je da pravi i „Kairo na
vodi“. Gledam 3D prezentaciju, jako slična onoj iz Beograda, jedina razlika što
su na Nilu planirali da naprave i kopiju Diznilenda koji će biti četiri puta
veći od originalnog. Tu sam se malo smirio, jer će valjda ostati novca i za
projekat o kojem sanjamo mi u Beogradu i Srbiji, s obzirom da nama Diznilend ne
treba mi ga imamo svaki dan.
Pokušavajući da skrenem pažnju sa
konkurencije koja nam stiže iz Egipta u strahu da se naš velelepni projekat
možda neće realizovati kao što nije ni Južni tok, pažnju mi je skrenula jedna
„lepa“ vest. Železara u Smederevu je spasena. Dobili smo posle javnog tendera
tim menadžera iz Evrope koji će nas izvesti na pravi put. Što nismo uzeli neke
naše stručnjake? Pa nemamo ih. Da ih imamo ne bismo raspisivali tender. Pa kako
je Železara funkcionisali sve ove decenije? Ne znam! Momci i devojke koji
dolaze kao spasioci tokom poplava koje su pogodile Srbiju ove godine, dobiće
između 300 i 500 hiljada dolara mesečno. Ali to neće opteretiti poreske
obveznike, ili ti nas obične građane, nego će ljudi zarađivati od profita koji
budu ostvarivali u Smederevu. Radnici iz ovog i okolinih gradova jedino moraju
da prionu i da rade vredno i marljivo kako bi naša Železara postala jedna od
najuspešnijih u Evropi. U slučaju da se suoče sa nekim dugovima ili problemima,
istim tim radnicima se kao i svim ostalim u Srbiji, nude sjajni krediti. Već
mesec dana se vrti reklama u kojima dve banke nude nešto neverovatno! Uzmeš 100
hiljada dinara, a vratiš 110 ili 107, cifra varira jer postoje dve ponude.
Kredit jeste povoljan za ljude koji na ovoj način žele da ostvare neki životni
cilj i usput imaju sredstva da vraćaju pomenuti kredit, ali šta da radimo sa
onima koji pomenuta cifra privlači da reše neke dugove, a pri tome pojma nemaju
šta ih čeka sutra i od čega će vraćati 100 hiljada koje su dobili. Za onih
deset ili sedam koliko će pripasti banci sigurno ne reazmišljaju o ovom
trenutku. Usput budi rečeno, plašim se da oni koji imaju milione ne iskoriste i
ovu situaciju za povoljno dobijanje kredita. Za njih važi pravilo, ako vrate
vrate, ako ne šta da se radi! (vidi link).
Istovremeno, u Beogradu je počeo
Sajam automobila. Slogan je „Mesto gde muškarci plaču“. E sada mnogi su
postavili pitanje zašto. Da li zbog sreće što je konačno krenuo Sajam pa sebi
mogu da priušte novog ljubimca, ili zbog toga što mogu samo da gledaju nove
modele i mlade promoterke, sa suzama u očima. Slogan je dobar jer pogađa obe
grupe muške populacije. Onaj mali broj koji može da kupi sve nove modele sa sve
promoterkama, i onaj veliki broj koji može samo da gleda i pati. Kakva je
situacija u Srbiji kada je kupovina kola u pitanju najbolje ilustruje reklama
koja sledi. Vrhunska je (vidi link).
Usput slogan „Mesto gde muškarci
plaču“ mogao bi da se primeni kao slogan za domaću ligu u fudbalu a bogami i za
utakmice seniorske reprezentacije. Nedavno se oglasio i premijer Vučić koji je
naglasio da igrači našeg trofejnog kluba imaju dve leve noge. Posle se preko
društvenih mreža izvinjavao, ali ovoga puta stvarno nije trebao s obzirom da
nije daleko od istine. Dok traje borba večitih rivala za titulu, koja realno
gledano ne znači ništa jer će i jednu i drugu ekipu već na početku evropskih
kvalifikacija počistiti neka moćna ekipa iz Rumunije, Bugarske, Azerbejdžana
ili Jermenije, pratimo vesti na koje niko ne reaguje. Igraču u Novom Pazaru su
uperili pištolj u glavu, u Nišu su otvoreno pretili jednom fudbaleru da će
njegova porodica imati mnogo problema. Dok ovo pišem na pamet mi pade ideja da
onim finim momcima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata predložima da umesto kopije
Diznilenda, mi napravimo kopiju nekog „Divljeg zapada“ kada stvarno krene sa
radom na projektu „Beograd na vodi“.
Od divnog nedeljnog prepodneva do mesta gde i muškarci plaču. Naravoučenije: ne kupujte novine i ne gledajte
vesti!!!
Нема коментара:
Постави коментар