недеља, 1. фебруар 2015.

Smrt fašizmu, sloboda narodu!




Robin Hud ili Hari Poter, bila je dilema svetskih medija posle pobede Aleksisa Ciprasa i Sirize na izborima u Grčkoj. Posle desetak dana na vlasti stiče se utisak da Cipras zaista želi da od Evrope da napravi Šervudsku šumu. Pregovori sa trojkom kreditora (MMF, EU, ECB) će biti prekinuti ukoliko ne dođe do otpisa dugova. Grčka neće trpeti uslovljavanja bilo kakvog tipa. Banke će biti nacionalizovane i uvešće se moratorijom na otplatu dugova koje imaju građani do daljnjeg. Grčka će se žestoko boriti protiv sankcija koje je EU uvela Rusiji. Penzije će biti vraćene na nivo na kojem su bile pre nego što su uvedene mere štednje, isto kao i vrednost minimalca za zaposlene. Građani koji ne mogu da plaćaju struju dobiće je besplatno. Ugašena državna televizija ERT će ponovo proraditi, a zaposleni će se vratiti na svoje radno mesto. Pregovori oko privatizacije luke Pirej za koju je zainteresovana Kina će biti obustavljeni. Nova vlada Grčke sastavljena od mladih ljudi koji se kao levičari protive konvencionalnom načinu ponašanja, što pokazuju time što ne nose kravate bez obzira na to sa kim razgovoraju, predstavljaju nadu za sve napaćene građane Evrope. 

Podršku su dobili i od Pabla Iglesijasa lidera levičarke partije Podemos (Mi možemo) u Španiji, koji je pre neki dan izveo sto hiljada  ljudi na ulice Madrida. Svetski mediji objavljuju da je sve što su videli ličilo na karneval u Brazilu, a poruke su bile sjajne: „Mi možemo“, „Tika taka, tika taka“. Po svemu sudeći i građanima Španije je dosta štednje i stezanja kaiša i oni žele da na vlast dođu ljudi slični onima u Grčkoj. Podemos je formiran pre godinu dana! Mi se sa druge strane ne predajemo. Čvrsto stojimo na stanovištu da moramo da štedimo i to brutalno. Da li smo u pravu? Pa naravno da jesmo. Pohvalila nas je Angela Merkel. Kancelarka Nemačke je usput najavila da otpisa dugova za Grčku neće biti i da jedva čeka da se vidi oči u oči sa Ciprasom. Da li će Aleksis uspeti da izdrži partiju pokera koja predstoji, ili će kao socijalista iz Francuske i predsednik ove zemlje Fransoa Oland, zaboraviti sve što je pričao i zastupao i postati najbolji prijatelj sa Frau Merkel ostaje da se vidi. Potajno se nadam da će Cipras nastaviti da hoda Šervudskom šumom. Sinu je dao ime po legendarnom revolucionaru Če Gevari. On se nikada nije predavao, valjda neće ni Cipras.

Grci su dobili nadu da će biti bolje. Mi znamo da neće bar još dve,tri godine. Tako su nam saopštili lideri ove zemlje. Ako Vam je teško i ako imate problema da sastavite kraj sa krajem, sedite lepo subotom pored TV ekrana i shvatićete da je sve OK. Već nekoliko nedelja uzastopno, RTS u udarnom terminu, odmah posle vesti i serije „Moj rođak sa sela“ emituje neki od ratnih filmova uz koje je moja generacija odrastala. „Igmanski marš“, „Užička republika“, „Veliki transport“, „Vrhovi Zelengore“ – spisak je filmova koje sam sa prijateljim odgledao u proteklih mesec dana. Postavlja se pitanje otkud sada serijal takvih filmova. Sumnjam kao i moji prijatelji da je to slučajno. Uveren sam da je poruka jasna. Dok štedimo i dok jedva sastavljamo kraj sa krajem moramo da budemo hrabri i jaki kao što su bili partizani. Moramo da se žrtvujemo do poslednjih atoma snage. Ako ne grešim, poruka je jasna – Smrt fašizmu, sloboda narodu. Jedino što kao i u Drugom svetskom ratu tu slobodu moramo da čekamo nekoliko godina. Ako su mogli partizani možemo i mi! Valjda.

Kada pomislite da je sve crno da ne može biti crnje, pojavi se naš Robin Hud. U pitanju Novak SmrtĐoković. Jedan od najboljih sportista u istoriji Srbije, osvojio je Australijen Open, peti put u karijeri. Da li je Nole levičar ili desničar to sada nije bitno. Važno je da napaćenom narodu Srbije, daje energiju i snagu, osećaj da vredimo. Iako je nedelja, velika većina građana Srbije je u devet ujutro bilo uz male ekrane. Daj da gledamo Noleta pa ćemo da spavamo popodne, ionako je hladno i kiša pada. Nolen as nije izneverio, dobio je Britanca Mareja posle velike borbe. Ponosni smo otišli da dremnemo. Bar na trenutak smo bili ispsred svih ostalih zemalja kojima želimo da se pridružimo. Znam da će osećaj uzvišenosti nestati do ponedeljka ujutro kada svi krećemo u nove radne obaveze, ali je lepo bar ne trenutak biti srećan, dok ne stigne ta očekivana lepota i boljitak, za dve –tri godine.

Нема коментара:

Постави коментар