понедељак, 18. мај 2015.

Fudbal vs roditelji vs menadžeri




Fudbalski šampionat Srbije se polako bliži kraju, a mnoge dileme su rešene. Partizan je šampion i igraće u kvalifikacijama za Ligu šampiona, dok će do Lige Evrope pokušati da se dokopaju Čukarički, Crvena zvezda i Vojvodina. U niži rang takmičenja idu Radnički 1923 i Donji Srem, a ostaje da se vidi ko će biti treći tim koji je ispao iz elitnog društva. U sredu je na programu finale Kupa a za trofej će se boriti Partizan i bez ikakve sumnje najprijatnije iznenađenje ove sezone Čukarički. Slažem sa sa ljudima koji posle svih razočaranje postavljaju pitanje – ko još prati domaći fudbal? Isto tako se slažem is a onima koji smatraju da je jedini privatni klub u Srbiji, već pomenuti Čukarički pravi primer i pravi put kojim treba da težimo ako želimo da naš klupski fudbal ikada vratimo na staze stare slave. Ovih dana čitam novine i pratim ponovo istu priču. Iz Partizana najvaljuju mesto u Ligi šampiona, a iz Zvezde tvrde das u pokradeni ali da imaju sjajan mladim tim koji će naredne sezone briljirati na evro sceni. Daj bože da tako bude, mada ne verujem. Jedino ćute iz Čukaričkog. Šta će ljudi, nemaju vremena za priču nego rade. Usput budi rečeno nisu baš nešto interesantni ni za medije, jer rade i ne pričaju. 

U jednom danu, sjajnu analizu situacije u srpskom a ujedno i svetskom fudbalu dali su legendarni kapiten Partizana i ljubimac navijača, Saša Ilić, i legendarni trener Žoze Murinjo. Sale je u subotu podigao je pehar namenjen najboljem u Srbiju uoči utakmice sa Novim Pazarom Istovremeno, Sale je saopštio da će još jednu godinu braniti boje Partizana. Mnogi bi očekivali euforično raspoloženje ali ga nema:

„Liga nam je daleko slabija nego što je to bio slučaj ranije. Vidite i sami. Nas nekoliko penzioneri i mnoštvo klinaca koji jedva čekaju da se presele u inostranstvo. Često im pričam da to ne treba da rade. Da naprave nešto u klubu u koji su ponikli da steknu iskustvo pa će ih više ceniti i platiti u inostranstvu. Međutim, mislim da me baš nešto i neslušaju“ rekao je Saša Ilić.

Jedan od najboljih igrača Srbije iako sebe tretira kao penzionera, ukazao je na još jedan problem koji muči naš fudbal.

„Kada sam ja počinjao, otac me je odveo na prvi trening, a posle toga mi je rekao znaš koji autobus ide na stadion. Sada je neko ludo vreme. Roditelji vrše pritisak na decu na trenere, menadžeri rade šta hoće. U moje vreme nisi mogao da odeš da treniraš ako nisi bio dobar u školi. Sada neko proceni da je dete talentovano u 12-oj godini i odmah ga prebacuju da uči vanredno kako bi mogao da trenira dva puta dnevno“, rekao je Ilić i nastavio: “Današnji klinci nemaju ni karakter. Dovoljno je da odigraju dve solidne utakmice i već su postal medijske zvezde. Tako se ne ostvaruju karijere o kojima oni maštaju”

Sa Ilićem se iako se sigurno nisu čuli složio i Žoze Murinjo. Čelsi je osvojio titulu šampiona u Engleskoj, ali Murinjo nije zadovoljan onim što gleda i onim što se dešava u najvažnijoj sporednoj stvari na svetu.

“"Znate li šta je najteža stvar u pravljenju igrača? Da ih odvojite od pohlepnih menadžera i roditelja i da im omogućite da se razvijaju svojim putem. Svi imaju nezdrav interes za novcem" rekao je Murinjo.

Da li se može naći neko rešenje za agoniju u kojoj se nalazi naš fudbal?. Lako mi je za Murinja on će se već nekako snaći, mada mu je svaka kao Njegoševa!!! Da li će se pojaviti neko ko će posle emotivnog istupa Saše Ilića pokušati da nešto uradi, da bi se ponovo kao nekada radovali velikim utakmicama večitih rivala na evro sceni!


Нема коментара:

Постави коментар