уторак, 12. мај 2015.

Ko peva zlo ne misli!!!




Ko peva zlo ne misli, kaže naš narod. Naš narod isto voli da kaže udri brigu na veselje. Meni se iskreno sviđa ova druga narodna umotvorina. Već mesecima  imamo „priliku“ da uživamo u spektakl programima u kojima je muzika u prvom planu. Ko šta voli. Imate mogućnost da pratite pinkove zvezdice i zvezde, grandove zvezde, X faktor. Uskoro će i Evrovizija. Ako vas smara muzika uvek su tu momci i devojke iz rijaliti programa „Parovi“. Stariji ljudi se pitaju šta se desilo sa onim starim emisijama u kojima političari i stručnjaci iz raznih oblasti sučeljavaju mišljenja a sve u cilju pronalaženja pravog puta za našu zemlju... To je očigledno davno prošlo vreme jer smo mi već nekoliko godina na pravom putu.

Gledajući dečicu koja se očajnički bore da postanu ta jedna pinkova zvezdica uz stres koji preživljavaju dok „eminenti žiri“ u sastavu Hari Mata Hari, Goca Tržan, Milan Stanković, Leontina i Jelena Tomašević, procenjuje da li deca imaju budućnost ili ne i kakve su im donje i gornje lage, uz zabrinute roditelje i rodbinu, nekako sam osetio poriv da iznesem stav da su deca bez potrebe dovedena u tešku i stresnu situaciju. Da li će klinci od 7 ili ti 9 godina uspeti da shvate da im laga nije bila visoka? Usput budi rečeno uveren sam da pola Srbije i regiona pojma nema šta je to laga.

„Ma nemoj. Sada ti smeta borba dece u muzici a potpuno ti je OK da se deca bore u sportu. Misliš da tamo roditelji nisu isto toliko umešani kao što je to slučaj u pinkovim zvezdicama“, reče mi glas razuma.

Taman kada sam bio spreman da se upustim u borbu za čistotu u sportu, shvatih da je glas razuma bio u pravu. Utehu sam našao kao i svi mladi u mobilnom telefonu. Odlučih da proverim šta su uradili Zvezda i Partizan u fudbalu. Da li si ti bre normalan? Pitalo me moje drugo ja. Ali baš me zanimalo. Možda se nešto promenilo? Nije! Na žalost nije! Partizan je stigao do prednosti koja mu garantuje osvajanje titule. Mediji pišu da su navijači oduševljeni. Nedugo zatim čitam i ne verujem šta čitam. Partizan pravi tim za Ligu šampiona. Čelnici kluba, isti oni koji su do nedavno pričali o milionskim dugovima koje treba sanirati, najavljuju dolazak Kačara iz Hamburga, Sulejmanija iz Benfike, Jojića iz Dortumda, uz čitavu plejadu momaka iz Južne Amerike. Obećavaju evropski Partizan. Za one koji su ove sezone počeli da prate domaći fudbal ili doživljavaju amneziju iz sezone u sezonu, ova priča može da pije vodu. Za one lude kao što sam ja, ne može. Dobro se sećam da je pobeda nad Nefčijem slavljena kao državni praznik...Daleko smo mi od Lige šampiona. Zvezda je ostala bez trona. Da li je neko kriv? Ne niko. Od igrača, preko stručnog štaba do čelnika kluba svi su odradili posao vrhunski. Pa kako je Partizan tri kola pre kraja stigao do titule? Pa zbog Toleta Karadžića, predsednika Saveza. On je sve namestio!!! Čitam i ne verujem. Da li je moguće da u ovoj zemlji niko nikada nije kriv ni za šta. Kako je moguće da uvek postoji neko drugi koje kriv? Tako ni pomenuti Tole nije kriv za krah našeg državnog tima iz godine u godinu!

Bacih mobilni od sebe i okrenuh se pinkovim zvezdicama. Kada tamo reklame. Baš volim reklame. Rekoh da se malo opustim, ali mi đavo ne da mira. Gledam i čudim se. Pa dve godine ranije smo gledali reklame u kojima nas zovu na luksuzna letovanja, ubeđivali su nas da kredite treba da uzimamo kao ludi, kako za kola, tako za stanove, za renoviranje kuća... Sada nas ubeđuju da kupimo malo neke kozmetike čisto da smo čisti, da odemo do banke da refinansiramo kredit ako smo bili ludi da im poverujemo pre par godina pa da ga uzmemo, da kupujemo domaće proizvode u što jeftinijim marketima. Lažeš! Ima i reklama o kreditima. Ima, to je tačno. Sada su na ceni oni za penzionere ili oni keš, što su strašno povoljni, dok ne pričitate šta piše malim slovima ili dok se ne susretnete sa „ljubaznim“ operaterima u banci.



Prošle su reklame, počinje borba za plasman u naredni krug pinkovih zvezdica. Iako uveren da je u pitanju zamajavanje naroda kako ne bi mislio o problemima koji ga okupiraju iz dana u dan, odlučih da ovu borbu odgledam do kraja. Princip udri brigu na veselje nije loš. Na žalost ne traje dugo!!!

Нема коментара:

Постави коментар