Nekoliko meseci u Srbiji se
analizira da li vladajuća struktura vrši pritisak na medije. Iz Evrope kojoj
težimo nas optužuju da je na sceni cenzura, a mi se branimo da nije tako. Tačno
je da iz dana u dan nestaju neke kultne emisije ali kakve to veze ima kada se
rađaju “nove i bolje”. Neki kažu da je u pitanju auto cenzura. Jednostavno, novinari
se plaše da iznesu šta misle da se kojim slučajem ne zamere ljudima koji nas
vode stazama uspeha. U međuvremenu, ljudi koji su se godina bavili novinarstvom
i koji spadaju u ikone ovog posla, sigurno se stide svoje profesije, kada krenu
da kupe novine rano ujutro. Iako je
širom sveta novinarska profesija jedna od cenjenijih, kod nas se svela na priču
da su svi novinari isti, a nisu!!! Srbiju je napustilo mnogo pametnih ljudi,
umetnika, sportista, jednom rečju ljudi koji vrede. Ali ih je ostalo još mnogo
takvih. Stasavaju i nove generacije. Poznati smo ka zemlja koja je uspešna u
sportu, kulturi, umetnosti, nauci... Ali šta to vredi, kada takvi ljudi nisu
cenjeni u ovoj zemlji. Naši klinci i klinceze su osvajali medalje na
Olimpijadima u matematici, fizici, hemiji ali nisu uspeli da stignu do
naslovnih strana novina.
Ovoga puta epelujem na vlast da
uvede cenzuru i zaustavi vređenje novinarske profesije u Srbiji. Iz dana u dan
se pitam da li je moguće da niko ne reaguje? Umesto pametnih ljudi koje Srbija
ima, na naslovnim stranama svaki dan, ili bar svaki drugi gledamo „Go-Go“
igračice u halterkama koje imaju nešto da kažu o svom životu. Zvuči tužno ali
je istinito. Često mi se dešava da kada želim da kupim novine imam utisak da
sam u Sexi šopu. Sa naslovnica sevaju atributi uglednih ličnosti našeg društva:
strarleta, pevačica, kvazi manekenki, i već pomenutih go –go igračica. Nisam ja
problem. Gledaju to i deca koja idu u vrtić ili školu. Do kakvog zaključka mogu
da dođu? Ako želim da uspem u životu i da budem na naslovnoj strani novina nema
potrebe da učim školu ili da se bavim nečim kreativnim. Dovoljno je da napućim
atribute i eto me, popularna sam. Još ako mi bog da da učestvujem u nekom
rijalite programu... Bog da me vidi!!!
S druge strane, mediji u regionu
se bave nešto važnijim problemima. Banke koje su davale kredite u švajcarskim
francima su oštetile građane i moraće da vrate novac prevarenim ljudima,
odlučio je Vrhovni sud Hrvatske!!! Voleo bih da sam ovu vest pročitao u Srbiji,
ali nisam. Usput budi rečeno, ova vest iz Hrvatske me je naterala da postavim
nekoliko pitanja kojim se niko ne bavi:
1. Kako
je moguće da u Srbiji 40% penzionera kojima je smanjena penzija izdržava
porodice u kojima se nalaze radno sposobni ljudi?
2. Kako
je moguće da isti ti radno sposobni ljudi ne mogu da nađu posao?
3. Da
li je došlo vreme u zdravstvu da samo bogati mogu da se leče?
4. Nekada
je školstvo bilo povezano sa praksom, šta se sa tim dešava sada?
5. Šta
je vrednije, državni ili privatni fakultet?
6. Šta
je sa investicijama i otvaranjem novih radnih mesta, koja bi rasteretila
penzionere obaveze da pomažu deci koja su ili bez posla ili su ostala bez
istog?
Da li je moguće da u Srbiji koja
sedi na dve stolice i balnasira između Istoka i Zapada, niko ne želi da
prihvati i ugleda se na iskustva drugih, pametnijih. Država bi morala da između
banaka i građana Srbije izbare ove druge. Umesto da građani plaćaju sumanute
rate za kredite, zaštita Države bi donela boljitak za sve. Građani bi plaćali
manje, višak sredstava bi ulagali u svoje potrebe u trošenje na hranu,
garderobu ili kozmetiku. Samim tim povećala bi se potrošnja, pojavila bi se
potražnja za novim radnim mestima i svima bi nam bilo bolje.
Ali ne. Mi se bavimo ličnostima,
za koje naši stari nisu ni verovali da mogu da se pojave!!! Nekada je važilo
pravilo da moraš da se školuješ da bi vredeo i da bi te cenili u društvu. Sada
se to okrenulo. Najvažnija i najunosnija zanimanja su straleta, pevačina i od
nedavno go-go igračica!!! Kada sam bio mlađi a i dan danas je ta pesma veliki hit. Kultni bend "Riblja čorba" je pevala o lutki sa naslovne strane (vidi link).
Нема коментара:
Постави коментар