Idealan dan za spavanje. Kiša
pada ali onako po malo. Lepo je zahladilo iako je letnje vreme. Međutim, mora
da se krene na posao iako je vikend. Autobusi polu prazni, a ono malo ljudi u
njima uglavnom dremucka ne računajući tinejdžere koji su za novo mesto
okupljanja i druženja izabrali velike tržne centre u Beogradu. Dok u glavi
prebiram šta sve ima od sporta da se ubaci u medije, pažnju mi je skrenula
jedna sitnica. Na zaštićenom delu od kiše nedaleko od mog posla ostavljen je
strip Alan Ford. Gledam i ne verujem. U prvi mah sam pomislio da je u pitanju
skrivena kamera. Sigurno neko želi da nas vrati u prošlost kada je ovaj strip
bio nešto što se čuvalo iz broja u broj. Nešto što ste mogli da dobijete od
drugara, ali da ga vratite odmah kada ga pročitate. Širom stare Jugoslavije
postoje kolekcionari stripa Alana Forda, bez ikakve sumnje najboljeg stripa
napravljenog ikada. Sjajni su bili Zagor, Blek, Kapetan Mark, Teks Viler, Kit
Teler, Mister No, ali Alan Ford je bio nešto posebno. Prvi broj je objavljen 1969. godine u Italiji, a
Alana Forda i grupu TNT stvorili su Luciano Secchi i Roberto Raviola. Glavnih junaka
naša generacija se seti sa osmehom na licu: Broj 1, Šef, Alan Ford, Bob Rok,
Jeremija, Sir Oliver, Grunt, Nosonja…
Naravno da sam uzeo strip. Idem
ka poslu i čekam kada će da se pojave ovi iz skrivene kamere da im kažem koliko
je nama kao klincima značio Alan Ford. Da im kažem da smo sedeli u sobi, držali kjnigu u rukama i kao učili, a u stvari čitali Alana Forda koji je bio u formatu idealnom da vas roditelji ne provale. Niko se nije pojavio? S obzirom da ulazim
u redakciju, stavio sam strip u torbicu odlučan u nameri da ga sa zadovljstvom
pročitam sutra ujutro uz prvu jutarnju kaficu. Da se bar malo vratim u
detinjstvo. Međutim, povratak u detinjstvo je veliki izazov pa počinjem da
čitam Alana Forda pod naslovom “Priče starih vremena” odmah kada sam došao
kući, a utisak potpunog povratka u detinjstvo pojačava izbor za pesmu
Evrovizije, jedina razlika je što me niko ne tera na spavanje i ne tera da
bacim strip iz ruku i bacim se sa neku ozbiljnu knjigu ili domaće zadatke. Mada, i to sada nedostaje. Bilo je to divno vreme, kada ste trebali samo da učite i dobijete neke dobre ocene u školi...
Dok čitam strip do ušiju mi
dopiru rezultati glasanja sa pesme Evrovizije. Dosta vremena je prošlo od kako
sam poslednji put pratio ovo takmičenje, koje je u periodu mog detinjstva bilo
kultno. Tada nismo imali pinkove zvezdice i zvezde, grandove zvezdice i zvezde,
X faktore, ničije lice nam nije zvučalo poznato. Imali smo dva kanala i bili
smo klinci. Pesma Evrovizije je bilo takmičenje vrhunskih pevača na kojima su
između ostalih učestvovali ABA, Toto Kutunjo, Ana Oksa. Finale se čekalo u
porodičnom okruženju i svi smo od srca navijali za naše predstavnike. Naše
(čitaj Jugoslaviju). Imali smo tada i jednu pobedu. Grupa Riva je
pobedila sa pesmom “Rock me” (vidi link). Svi smo bili ponosni. A posle je na finalu u Zagrebu, Tajči raspalila sa "Hadje da ludujemo ove noći". Svi smo navijali za Tajči!
Vremena su se promenila.
Evrovizija sada imao spektakularniji izgled. U skladu sa svim promenama koje su
se desile u Evropi sada na ovom takmičenju možemo da gledamo neke stvari koje
kao klinci nismo mogli ni da zamislimo. Bolje reći gledali smo ih u cirkusu. Samim
tim interesovanje se izgubilo, mada mi stariji i dalje volimo da bacimo pogled
šta je bilo ko je pobedio. Stara Jugoslavije se raspala. Moja generacija se
suočila sa životnim problemima, Alana Forda smo zaboravili, Evroviziju više ne
pratimo. Nismo se nešto preterano obradovali ni kada je naša zemlja pobedila sa
pesmom “Molitva” koju je pevala Marija Šerifović. Imali smo priliku da
organizujemo finale Evrovizije. Bili smo sjajni domaćini kao i uvek. Možda je
kod mnogih gorak utisak zbog Evrovizije, ostao zbog dešavanja pred raspad SCG
(čitaj referendum u Crnoj Gori), kada je posle mnogo bure zemlju u kojoj smo
tada živeli predstavljala grupa No Name iz Crne Gore, a ne Flamingosi iz
Srbije.
Voljom drugih i moćnijih, sada
smo svi samostalni. Ali primetio sam da ljubav ne prestaje. Svi koji su pratili
Evroviziju u Srbiji navijali su za Bojanu Stamenov (Srbija) i Kneza (Crna
Gora). Glasanje: Crna gora 12 poena Srbiji, Srbija 12 poena Crnoj Gori….Pobedila
je Švedska. Dečko je OK, scenski efekti vrhunski, ali svi bi mogli da posle
finala poslušaju po mom mišljenju i po mišljenu mnogih drugara koje sam
anketirao možda i najbolju pesmu u istoriji Evrovizije, koju je otpevao legendarni Toto Kutunjo. Moja generacija je imala sreću da prati baš to
takmičenje, kada je Evrovizija bila u rangu Evropskog prvenstva u fudbalu. Znam
da ne verujete, ali tako je bilo….
Pročitao sam još jednom Alana
Forda kojeg sam našao na ulici, poslušao još jednom Tota Kutunja i srećan, pun
pozitivnih emocija krenuo na posao!!!
Нема коментара:
Постави коментар