Pomno sam prati
dešavanja u finalu Evropskog prvenstva u fudbalu za igrače do 19 godine i malo
patio što naših momaka nema u borbi za tron. A zaslužili su. Na terenu Nemci i
Portugalci, ekipe od kojih je naša selekcija bila bolja, ali nije imala sreće.
Protiv Nemaca 2:2 (gol u zaostavnom vremenu), protiv Portugala 0:0 (izgubili na
penale). Stiže poluvreme, a ja kao i svaki “odgovoran
stanovnik naše zemlje“ odlučih da bacim pogled na vesti, kada tamo
drama.
Opozicija u Skupštini postavlja pitanja premijeru Aleksandru Vučiću o
radu Vlade u proteklom periodu. Širok spektar što ekonomskih, što pravnih, što
međunarodnih tema. Premijer uglavnom drži monolog, brani učinak Vlade, tačnije
rečeno veliča ga. U jednom trenutku ga je opozicija opomenula da ne drži govore
o temama za koje mu nisu postavili pitanje.
-To je zato što
ne smete da me pitate takve stvari u lice, nego o tome pričate po kuloarima. Te
stoga ja rekoh da Vam ipak odgovorim. Da znate na čemu ste – reče Vučić.
Stvarno ne znam
koja je tema “bolja” od koje kada je sudbina naše zemlje u pitanju. Za sada
neće biti obaranja penzija za 15% , ali nikad ne reci nikada. Struja i gas će
poskupeti sigurno. Šta piše u ugovorima o privatizaciji NIS-a, Zastave (Fijat)a i
JAT-a (Er Srbija) nećemo saznati u dogledno vreme. Albanci u Preševu,
Bujanovcu i Medveđi će morati da plaćaju struju,ili slede makaze. Doktorat
Nebojše Stefanovića ministra unutrašnjih poslova, nije genijalan ali nije
plagijat. Za sada nema ultimatuma od strane EU i Amerike u vezi sa usklađivanjem
naše spoljne politike sa politikom EU (čitaj uvođenje sankcija Rusiji i
odustajanje od Južnog toka), ako se to desi biće sazvana zatvorena sednica
Skupštine kako bi se donela odluka šta i kako dalje. Sve lepše od lepšeg. Usput naravno ide
rasprava da li su za sve što nam se dešava krive 90-te, dve hiljadite, ili
trenutno vreme. Što se običnog naroda tiče sve jedno mu je. Živi loše, plaćaće
dugove države na ovaj ili onaj način, a taj obični narod tek ništa nije kriv za
sve što nam se dešava. Ali ko pita običan narod šta on misli…
Premijera što je
i logično najviše brine situacija u Ukrajini i stav EU kao i Amerike o našoj
politici po tom pitanju. Čak je i vrapcima na grani jasno da sudbina Srbije u
velikoj meri zavisi od realizacije projekta Južni tok, od dobrih odnosa sa
Rusijom ali i od dobrih odnosa sa EU. Istim onim vrapcima je takođe jasno da se
na dve stolice, odnosno ako uključimo SAD stižemo do tri, jako teško sedi.
I tako zamišljen
o sudbini naše zemlje, shvatih da mi uglavnom nismo normalni. Naime, čelnici
Fudbalskog kluba Novi Sad sa Detelinare,
uputili su poziv reprezentaciji Luganska (republika u Ukrajini gde se vodi
bespoštedan rat i koja je pod kontrolom proruskih snaga) da krajem avgusta
odigraju prijateljski meč u humanitarne svrhe?! Predsednik kluba Tomislav
Lovreković (na slici) ne vidi nikakav problem u ovoj akciji, naprotiv. Po njegovom
mišljenju bilo bi sjajno da se momci iz Luganska malo opuste uz fudbal, i
zaborave na ratne strahote, reče on na RTS-u. Jedan portal u Srbiji je čak
postavio i pitanje šta mislimo o ovoj akciji.
Mislimo, odnosno
ja mislim da to bre nije normalno. U situaciji kada pokušavamo da balansiramo
između velikih sila, kada se meri svaka reč i svaki potez, mi bukvalno zabijamo
nož u leđa sami sebi. Govoto sam uveren da će ovakva akcija oduševiti sve
članice EU uključujući i Ameriku. Pa ljudi moji i Rusi bi nam rekli da nismo
normalni...Usput mediji preporučuju da svi zajedno posle meča odu u novosadski
kafić “Putin”. Ludilu nema kraja.
Vratih se na
finale. Pogađate već, titulu su osvojili Nemci. Po onom starom principu svi
danas igraju fudbal a pobeđuju Nemci, koje smo mi nadigrali baš, baš. Dobar je
to znak pred Svetsko prvenstvo koje se igra dogodine na Novom Zelandu. Selekor
Veljko Paunović je otvorio dušu posle šampionata, a meni se posebno svideo
način motivacije koji je primenio na okupljanju ove sjajne generacije. Naime, Paunović je svojim klincima prikazao
emisiju u kojoj Mijatović, Boban i ostali “Čileanci” pričaju kako su ostvarili
snove. Paunovićevi klinci su prvi koji su posle slavne generacije stigli do
Mondijala. E sada, poučeni iskustvom i načinom ponašanja našeg Saveza potpuno
je logično da se postavlja pitanje da li će Paunović voditi reprezentaciju na
Svetskom prvenstvu. Videćemo šta kažu čelnici UEFE, možda oni imaju neko bolje
rešenje, kao u slučaju Drulović – Advokat.
Partizan je u
međuvremenu ostao jedini naš tim u Evropi. Odigrali su crno-beli i prvi meč sa
Ludogorecom, ekipom koja vredi nekih 30 miliona evra i koja je prošle sezone
prilično lagano eliminisala Partizan iz Lige šampiona. Prvi meč – 0:0. Revanš
je u Beogradu, Crno-beli se ne busaju u grudi i ne prete. Poučeni iskustvom iz
prošle sezone sa jedne, a svesni da uspeh donosi siguran plasman u grupnu fazu
Lige Evrope deluju oprezno, što je apsolutno OK.
Za razliku od
igrača i stručnog štaba, sjajni poznavaoci fudbala, stacionirani u našim
medijima nisu zadovoljni. Jesu rezultatom, ali ne i igrom. Ljudi moji pa šta
ste očekivali. Partizan je protiv boljeg rivala odigrao jedino što je mogao.
Branio se i odbranio, čekao priliku za neku eventualnu kontru. Šta drugo. I
dalje mislim da je Ludogorec favorit, a recept iz provog meča (zaštiti svoj
gol) mogao bi da bude recept za iznenađenje i veliki uspeh, kako u sportskom
tako i u finansijskom smislu. A da li će novinari posle meča biti zadovoljni
igrom, koga to zanima. Moramo da naučimo da igramo na rezultat u skladu sa
kvalitetom tima sa kojim raspolažemo, u skladu sa ulaganjima i u skladu sa
kvalitetom našeg klupskog fudbala. Plasman Partizana u Ligu Evrope bio
prestavljao ogroman uspeh, iako navijači sanjaju Ligu šampiona. Budimo realni
daleko je elita za naš fudbal.
Sukob u Gazi ne
jenjava. Izrael bije li bije, a nekako mi se čini da ima prećutnu podršku
gotovo svih značajnih zemalja na planeti. Jedino se bune javne ličnosti.
Havijer Bardem I Penelope Kruz su ratna zbivanja na Bliskom istoku
okarakterisali kao genocide, a oglasila se i Madona. Ne, ona nije ništa
izjavila, ali je na Instagram profile objavila nekoliko fotografija u kojima
kontrovezna diva čini mi se apeluje “vodite ljubav a ne rat”. Usput je
naglasila da ako je neko pita na čijoj je strani, ona odgovara na strani mira.
I dok završavam
ovaj tekst u daljini čujem pesmu grupe SARS koja poručuje “opusti telo neka
ritam te nosi, pusti probleme nek đavo ih nosi”.
Ali postavlja se
pitanje kako?
Нема коментара:
Постави коментар