уторак, 12. август 2014.

Volonteri Srbije, ujedinite se!







Pratim i ne verujem. Tačnije rečeno čudu ne mogu da se načudim, šta se sve dešava našoj košarkaškoj reprezentaciji. Momci su sa mnogo entuzijazma  čekali početak priprema za Svetsko prvenstvo. Motivisani do neba, sa novim selektorom Saletom Đorđevićem, najavili su da su spremni da vrate našu magičnu igru pod obručima na staze stare slave. Nisu obećavali medalju u Španiji, ali jesu na narednom Evropskom prvenstvu uz plasman na Olimpijske igre. Nova generacija je zacrtala cilj. Pod nazivom „operacija Rio“ krenuli su ka Olimpijskim igrama. Kako kaže naš narod, put ka cilju je uglavnom posut trnjem, ali ovakvo trnje niko nije mogao da očekuje. Nisu ni počele pripremne utakmice a zbog povreda su ekipu napustili Dangubić, Lučić, Kuzmić. Otkazao je Veličković. Nedugo zatim povredio se Nedović (još uvek postoje male, baš male šanse da krene u Španiju). Taman kada smo se oporavili od ovog šoka, stigao je novi. Micić ne može na Mundobasket. Ako se tome doda da su i dalje pod znakom pitanja Krstić, Teodosić i Micov, jasno je da je Sale Đorđević u velikom problemu. 

Poznati kao ljubitelji crnog humora, naši mediji navode da  jedan od najboljih igrača u istoriji evropske košarke, nema probleme kao njegove kolege selektori, jer neće morati da krati spisak, s obzirom da na raspologanju ima svega 12 igrača. Taman za Mundobasket. Ako se po jutru dan poznaje, ne piše nam se dobro. Ali ne mora da znači. Nekada se desi da Vam jutro počne loše a da na kraju dana pred spavanje kada saberete utiske budete oduševljeni ostvarenim. Još uvek se svi nadamo da će Krstić, Micov i Teodosić krenuti put Španije. Daj bože i Nedović. Atmosfera u timu je sjajna. Budite uvereni da će se momci boriti do poslednjeg atoma snage. Ako pruže sve što mogu, niko ne može, niti sme, ništa da im zameri. Ono što je važno i bitno je da „operacija Rio“ nije ugrožena, naprotiv. Svi problemi u ovom ciklusu, uveren sam biće dodatna snaga za Evropsko prvenstvo i duboko verujem Olimpijske igre. Na muci se poznaju junaci. Pričam sa mnogo ljudi koji prate basket. Nisu optimisti. Ja jesam. Verujem u ovaj tim. Ono što su prikazali u prijateljskim utakmicama, jasno pokazuje da hemija postoji. Što bi rekli Hrvati, moramo da im šaljemo pozitivnu vibru, a rezultati će doći. Uveren sam u to!

I tako pomalo tužan zbog svih malera koji prate naše košarkaše, odlučih da propratim šta se sve dešavalo u domaćem fudbalskom šampionatu. Kao što sam i očekivao, bilo je „spektakularno“. Zvezda je na proslavi titule pobedila Radnički iz Niša. Dva gola Milijaša, koji „tužan“ planira da ode u turski Mersin i to što pre. Partizan je gubio od Voždovca sa 1:0. Čelnici kluba već napisali pismo treneru Nikoliću da se javi Trajkoviću pa da zajedno odu na odmor. Ali usledio je preokret, pa je Nikolić za sada ostao na klupi. Do kada? Do Nefčija. Ako ispadne, dobiće otkaz sigurno. Pa neko mora da bude kriv. Za Ludogorec je platio Trajković, Nikolić će sigurno platiti ako ne prođe tim iz Azerbejdžana. Možda i ranije. Pojedini portali već pišu da je sve dogovoreno sa Ljubinkom Drulovićem. Čudi me ovakav potez Partizana. Valjda je trebalo da ispoštuju proceduru kada je bivši v.d. selektora u pitanju, koju je uveo FSS. Kakvu? Pa prvo zoveš čelnike UEFA i FIFA pitaš ih šta oni misle. Pa ih pitaš da nemaju oni nekog dobrog stručnjaka na lageru, pa tek onda donosiš odluku. A ne ovako preko kolena. Doduše ko zna. Možda su crno-beli i zvali a ovi im rekli da je Drula OK za Partizan. Oglasio se i predsednik kluba Đurić. Kaže da od smene trenera nema ništa. Važi! Baš ćemo tebi da verujemo i to bez rezerve!

„Zanimljivo“ je bilo i na ostalim terenima širom Sbije. Napredak izgubio od Čukaričkog u Kruševcu sa 2:0, a navijači domaćeg tima pokazali da znaju šta je sport i ponašanje na terenu. Pojačanje iz Crne Gore, Božović promašio dva penala pa pride udario igrača i dobio crveni karton. „Napolje“, „napolje“ orilo se pod Bagdalom. U Novom Pazaru, navijači skandirali Palestina, Palestina... E ovde sam stao sa pregledom domaćeg šampionata i propratio malo situaciju u svetu. Kad tamo u pojasu Gaze s obzirom da je ponovo na snazi neko primirje, a sve se okupili i prate snimak utakmice iz Novog Pazara, i zahvaljuju se Alahu, sa suzama u očima zbog podrške „kultne“ navijačke grupe Ekstremi. Još da su se uključili i navijači Rada, sa podrškom Izraelu, ugođaj bi bio potpun. Šalu na stranu, ali ovo je stvarno da čovek ne poveruje.

Kada već spomenuh svet, situacija je po principu „jebe lud zbunjenog“. Zbunjeni su svi koji prate međunarodnu politiku, a ludi ovi koji je vode. Amerikanci prvo finansiraju organizaciju Idil sa ciljem da sruši Asada u Siriji. A onda taj Idil uđe u Irak, osvojio pola teritorije, pa ih Ameri bombarduju, da zaštite Kurde. Usput sve vodeće sile su požurile da Kurdima dostave oružje kako bi se odbranili od napada. Brate mili. Za mesec dana, brat bratu, možete da očekujete kako bombarduju te Kurde da bi zaštitili ko zna koga.  Klasična borba za naftu, pod plaštom zaštite civila. Usput Barak Obama poručio da mu si čini da je u Libiji napravljena greška jer nije dobro procenjena situacija na terenu. A tome, posle ubistva Gadafija, puca svak na svakoga. Paravojne formacije ima svako selo, rekao bih svaka kuća. Pa udri od jutra do sutra. Hilari Klinton smatra da je Barak slabić kada je rat u pitanju. Drži se ti Bila, on je bio junačina. Doduše pomagala mu je i Monika Levinski u stresnim situacijama....U svakom slučaju predizborna kampanja u Demokratskoj stranci za predsedničke izbore 2016. godine je počela. Ja navijam za Baraka, bolji je od Hilari. Uveren sam u to.

Ono što me baš oduševilo je podatak da se Kosovo uključilo u borbu protiv terorizma?! Munjevitom akcijom bezbedonosnih snaga širom Kosova uhapšeno je 40 osoba koji su učestvovali ili su planirali da učestvuju u ratovima u Iraku i Siriji. Pre toga su spremali da udare na manifestaciju „Dokufest“ – festival dokumentarnog filma u Prizrenu. 

 
Da zezanje bude potpuno, potrudio se istaknuti borac za ljudska prava, humanista i čovek koji je poznat kao neko ko se grozi oružja, zločina, a o terorizmu da ne pričamo. Jednom rečju poznati pacifista Hašim Tači, koji je pozdravio akciju bezbedonosnih struktura kojom se potvrđuje da je Kosovo sigurna i bezbedna zemlja. Čitam i ne verujem šta čitam.


A onda me je oduševi ministar Aleksandar Vulin. Kaže čovek uskoro će inicirati i pokrenuti da se u Skupštini usvoji Zakon o volontiranju. Kaže Vulin da bi to bilo jako dobro, da bi „naša“ deca mogla da pomognu državi i sebi, a za uzvrat će dobiti zahvalnost od strane države. Nije rekao Vulin, a li verujem da su u pitanju neke lepe diplome. Pa što ti zemljače ne volontiraš. Što se lepo ne odrekneš ministarske plate da budeš primer svoj toj „našoj“ deci. Kada ti istekne mandat svi ćemo ti se zahvaliti. Ima da ti napravimo diplomu pa je okači na zid. Kakva promena priče. Umesto investicija i novih poslova mi sada forsiramo volontiranje i radne akcije. To me podseti na period od pre šest, sedam godina kada su nas ubeđivali da uzmemo stambene kredite, a sada nas ubeđuju da kupujemo u najeftinijim radnjama jer ćemo kupiti više.

I tako odušveljen dešavanjima oko sebe, na tropskih plus 40 u Beogradu, odlučih da pustim klimu i pratim Evropsko prvenstvo u atletici i Svetsko u košarci za igrače do 17 godina, iako znam da će sada ponovo da krenu oni što prate samo fudbal, sa legendarnim pitanjem– koga to zanima? Mene i one ljubitelje sporta koji veruju da ćemo i na ovim velikim takmičenjima osvojiti neku medalju. Usput, Srbija je u četvrtfinalu Svetskog prvenstva u košarci i igra protiv Kanada za polufinale, a večeras Kolašinac baca kuglu za medalju na Evropskom prvenstvu.

Idemo Asmire do medalje! Svaka će sijati kao zlatna!

Нема коментара:

Постави коментар